MADE BY: ENA ... ŠARENA

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

My icq-266681128

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

MSN-nojevojaje@hotmail.com

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Myspace.com/benkica

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Ovo sam ja...

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us


Moja srednja škola

Freestylekings-ovo
morate vidjeti-OBAVEZNO!!!
yes

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

....oooO...............
.....(....)...Oooo....
......)../.....(....)...
.....(_/.......)../....
...............(_/......
................
................
.....

Free Image Hosting at www.ImageShack.us


U got to see this!yes

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Style for all

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

1000 POUR 100

Free Image Hosting at www.ImageShack.us


Slide

Free Image Hosting at www.ImageShack.us
One more emo...so cute!!=))


ponedjeljak, 23.02.2009.

Tehnologija nas otupljuje??

Ostavimo financije po strani.
Počinjem zaista jaaako vjerovati u to.
Jedna sam od onih koji su živjeli bez računala dosta dugo,dok su ga već svi moji frendovi imali,ja nisam.Nisam ni mobitel dobila brzo.
I da,pisala sam pisma i koristila fiksni telefon.
Dal mi je nešto nedostajalo??

Ne,nije.Lijepo je iščekivati pismo.Da,uvijek sam se veselila pismima.
Jesu li ljudi bili komunikativniji,iskreniji??
Kako god žalosno i krivo zvučalo,DA,jesu.
Pogledajte malo oko sebe,SMS,MMS,mailovi,chat,Internet,tehnologija,poruke,smajleki i bla,bla,bla!!!!!

Upoznaješ tolike nove ljude,pišete si,chatate,ali kako možeš znati tko je zaista taj netko s druge strane??

Možda sam paranoična ili pretjerujem,ali nema to smisla.Ljudi su počeli prekidati brakove i veze preko interneta i poruka.Žalosno i na neki način i bolesno.
Imam osjećaj da sam još jedna od rijetkih ljudi koji su sposobno pričati s nekim oči u oči.I to je ono kaj ljudi gube.
Tehnologija nas otupljuje.Koliko god nam je pomogla,toliko nas i otupljuje i čini nepodobnima za društvo.
Lakše je biti na internetu i pričati s nekim.Možeš sve,lagati,muljati,biti netko drugi i ne vidiš lice drugoga niti on vidi tvoje lice.

To je ono što nas spašava ako imamo neke skrivene namjere ili misli.Krijemo se iza svih tih profila,svaki dan ostavljamo neki note i ljudi nam se javljaju.Svakakvi i od svakud.

Da ne bi ispala licemjerna,da,imam sve te profile,da chatam s ljudima,pišem poruke i mailove,ostavljam komentare,noteove i sl.Sve to i ja radim,ali se na kraju dana gotovo uvijek zapitam kakvog to smisla ima?

Da,korisno je i zabavno.Ali nas otupljuje i čini manje ljudima…u nekim pogledima.

- 11:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #


ponedjeljak, 10.11.2008.

Prošao prvi tjedan...kako li se ja to osjećam??

Ma da...vidim da sam slabo čitana,al ne odustajem.Ipak se pojavi pokoja duša,dvije koja će pročitati moje skromne misli i osjećaje.

Evo,sjedim ispred kompa i pokušavam pretočiti svoje misli i osjećaje u riječi.Malo je sjebano kako mi zapravo nije toliko dobro kako sam se nadala.Istina je da imam divnu cimericu,prekrasan stan,vremena na pretek (tražim posao pa ako tko vidi ovo,nek se javi) i dobre ljude koji su mi voljni pomoći.

Na faksu nije nešto predobro,al oke,kome jest??
Uglavnom,sve kaj me zaista živcira u vezi fakulteta je to kaj su gotovo svi nadrkani,živčani i neorganizirani.
Inače,vanredni sam student i to mi na neki način olakšava mnoge stvari,ali naravno,kao i uvijek,sve ima svoje dobre i one loše strane.

Dobro je to što mogu naći neki poslić,olakšati sebi i svojima situaciju,imam puuno vremena,sve je skračeno.
Ali onda opet,više posla moraš sam raditi,sam istraživati i učiti više za isto znanje koje imaju i redovni studenti.Prvi dojam??Veliko sranje...
Al,i sama sam si kriva,valjda...
Ne znam...

Nije tako loše,samo se bojim.
Ovako,dost sam dobro,kaj se omocionalnog stanja tiče.Povrijeđena sam od strane jedne osobe koju zbilja jako volim,ali kaj mogu.Čekati neko čudo?
Mislim da baš to.

I eto,dragi moji...ljubim vas...bye!!
=))

- 15:28 - Komentari (1) - Isprintaj - #


četvrtak, 23.10.2008.

Jebeno vrijeme,jebeni ljudi...

Ubili ovoga,ubili onoga.
Premlatili jednoga pa drugoga pa trećega.
Kriminal,terorizam!!
Bol,suze,nevjerica,laži,urota i bla,bla,bla.Lijepa slika današnjeg svijeta.Znala sam da će i do nas doći.
A sada,kad je to sve tu,bojim se.Normalna ljudska reakcija,točnije,moja normalna reakcija.Još malo,Zagreb će biti moj drugi dom.Tamo je brdo mojih prijatelja.
Tim ulicama ću se kretati,vjerojatno očekujući ponekad neki zalutali metak ili neku eksplozijicu.
Da,bit će lijepo hodati sam ulicom,ubrzavajući korake na svaki šum.Ali ne planiram izlaziti van iz stana po noći.Znam da ću svoje kave i potrebe za druženjem obavljati danju.
Zvuči paničarski i uplašeno,ali,hejte,neću vam lagati.Bojim se,jebeno!!!
Ne obožavam svoje malo seoce,ali će moja ljubav narasti do golemih razmjera kad odem.

Svi sve znaju,sve svakoga zanima,svi sve vide.Dobro.Ali,malo je,a jedina opasnost su ludi vozači koji pokoji put ulete u zavoj kao da voze formulu.

Da,"skidaju" se neke face u Hrvata.Bila bih smirenija da se takve stvari obavljaju dalje od nas,običnih smrtnika.Ne na ulicama.
Zvučim malo brutalno,znam.Nitko ne zavređuje smrt.Ah...kaj si mogu??

Jedino mi je jako žao Luke Ritza.To mi se nekako urezalo u pamćenje.Završavala sam srednju i nekako se povezala s njim.Glupo zvuči,nisam ga vidjela,poznavala...
Jednostavno,žalosno je.

Iako često poželim da me nema,nebih htjela umrijeti na ulici.Ne tako...ne zbog nečijih uvrnutih razloga.

- 23:36 - Komentari (1) - Isprintaj - #


četvrtak, 02.10.2008.

Dosadnjikavi život mlade kretenuše...

Odužili se praznici...Još fucking MJESEC dana do faksa.

I onda se čovjek ugodno zavali u fotelju,gleda po stoti put emitirane serije Pune kuće ili Dadilje i počne razmišljati kako biti na jednom mjestu duže vrijeme nije uopće dobro.

Čak štoviše,opasno je po živce.Ispiranje mozga...buljenje u kutiju punu idiotarija nakon naporna dana provedenog u neradu.
Pranje posuđa desetak puta dnevno,dva tanjura,tri vilice i sl.
Jedna čaša.

Potraćeni sati ispred kompjutora...simulacija života se odvija predamnom.
I onda...na što ja bacam svoje vrijeme??
Ne zarađujem,ne učim,ne čitam knjige i ne razmišljam.Baš to,ne razmišljam...ne o onome o čemu bih trebala (proizašlo iz usta mojih "stvoritelja").
Ah da...kad bi samo znali o čemu ja razmišljam.Zapravo,ovaj dio mojeg kraaaasnog života je jednostavno uzrokovao skoro pa totalno pucanje po šavovima.
Pet do dvanaest…in my mind.Ne znam koliko dugo će trajati tih pet minuta.

Možda mi misli krenu u drugom smjeru kad započne više obrazovanje mene,kretenuše.Možda zablistam,kao nova,osvježena verzija mlade i pametne osobe.Upotpunjena verzija onoga što se danas traži (što god to bilo).

Možda će se moje vrijednosti promijeniti.Aha…yeah right!!Dijete u meni neće nikad umrijeti.Gaženja će biti,ooo da.
Zakopana u vlastitim mislima,u svijetu „pravde“ i „demokracije“.U uvrnutim situacijama bizarne svakodnevice.

Je li moj život dosadan??Neee…
A dosadnjikav??
Da.

Kako mi je žao…što život bacam uludo.
Hm…da,monotonija mi prija,al s vremenom postaje naporna.
Simulacija života se odvija predamnom…


- 23:20 - Komentari (8) - Isprintaj - #


srijeda, 23.07.2008.

Failed to do it...

Malo je podulje prošlo od prvog roka na fakultetima.

Tamo,početkom srpnja.Tek sam sada smirena i pomirena sa svojoj situacijom.Naime,krenula sam na Filozofski fakultet Družbe Isusove s namjerom da,kao i ostali,upišem jedan od tri smjera na tom faksu.

Priznajem,nadala sam se prelasku i to nekih 75 %.E sad,dal je to puno ili ne,ostavljam vama na procjenu,ali,uglavnom,došla sam tamo,ne sto posto sigurna u svoje znanje.

Imala sam dva tjedna za učenje,nije bilo teoretske šanse da se prije primim posla.Na prijamnom sam imala hrvatski,povijest,logiku,filozofiju i vjeronauk.
U srednjoj sam imala povijest,vjeronauk i hrvatski,ali logiku i filozofiju nisam.
Jer,nisam išla u gimnaziju.
I dobro,primila se ja posla,filozofija je bila čista štreberancija,logika baš i ne,al ajde,skužila dosta toga.

Nisam imala vremena za vađenje natuknica,pouzdala sam se u pamćenje.Čitanje,čitanje i samo čitanje.Jer,budimo realni,toga je bilo puuuno.

I došla na prijamni,bilo nas je svega pedesetak,a primali su 70 ljudi.
Od toga je 43-oje prošlo,a nas otprilike 10 do 15 nije.
Nisam sigurna jer dok sam vidjela listu,postalo mi je mučno.
I onda odem do tajnice da ju pitam dal mi papiri mogu ostati do drugog roka,a ona meni kaže da drugog roka nema.Ja se skoro srušila.Svake godine je postojao,ali ove ga nema.Navodno,ove godine nema druge prilike za nas nego će popunjavati slobodna mjesta s ljudima iz ostalih fakulteta.Ok,dobro,al zar nije malo logičnije da daju priliku još ljudima koji to zaista žele nego nekima koji će doći tamo i ostati tu godinu tek tako ili neće ni biti tamo cijelu godinu??
Nesreća??O da.

I ništa,pogledala odmah na bogoslovnom jer mi je tajnice rekla da ako zbilja želim na njihov faks,da mogu probati na ovaj,na drugi rok i prebaciti bodove i tako dalje.
Mah...sve mi se srušilo u tih par minuta.Baš sam bila žalosna i kasnije sam se pitala gdje sam pogriješila.
Jesam li mogla nekamo na pripreme iako smtram da mi to nije trebalo.Ili sam se premalo učila??
Ili sam jednostavno kriva šro nisam imala alternativu.
Jednostavno,tako je ispalo.


Sada slušam svakakve savjete i komentare.Trpim tugaljive i zabrinute poglede,a da budem iskrena,za ovu godinu je za mene ta cijela priča sa fakultetima gotova.
Sad tražim slobodna mjesta da pokušam na drugi rok,al ne vjerujem da će išta biti.
Zašto??
Upravo zato što mi volja jenjava,a i realno gledam na sve to skupa.

Jer,većina ljudi koje poznajem,koji su ove godine pokušali upisati,nije prošla,i to ne na jednom nego na dva ili čak tri fakulteta.
I to svi redom vrlo dobri ili odlični đaci,al to je zbilja danas manje bitno.
Barem kad se radi o upisu na faks.

- 22:27 - Komentari (3) - Isprintaj - #


srijeda, 02.07.2008.

Buduća studentica??

Eto,krenula je ludnica...

Navalili mladi,bivši srednjoškolci na fakultete.Hm...šta da kažem o tome??

Prije negoli sam se odlučila što ću i kako,mnogo sam razgovarala sa studentima i surfala netom i pokušavala doznati baš sve o svemu.
Od upisa pa do načina ophođenja djelatnika fakulteta s nama,koji dolazimo zbunjeni i puni pitanja.

I čula sam zanimljivih stvari.
Kao npr. da na filozofskom u Zg-u nemaš baš pristojne duše koja će ti uljudno objasniti sve i koja će imati strpljenja s tobom.
Pričala mi frendica,tamo studira.

Onda,na teološkom te ne žele ni pogledati ako imaš piercing ili bilo što neprirodno na sebi.

I tak malo...posvuda svašta ima.
A ja ne volim takve ljude,pogotovo kad ne znam ništa i kad sam zbunjenija od malog djeteta koje po prvi put vidi kahlicu.

Uglavnom,očekivala sam isto ili slično na filozofskom fakultetu Družbe Isusove,kamo planiram upasti.
A kad ono,ušla sam u tajništvo,dočekao me topli pogled tete Ane i tak sam dobila sve informacije,i više nek sam pitala.

Mogu reči da sam bila ugodno iznenađena.I sad me više neće mučiti nervoza , barem ne zbog živčanih ljudi.
Osobno,mislim da bi se ljudi,u svim djelatnostima koja zahtijevaju uljudnost i takvu vrstu komunikacije,trebali dati sve od sebe da nekome tko ne zna pruže sve informacije na način koji je ljudski.

Jer,vjerujem da velika većina vas voli biti nenapadnuta izljevima nervoze i ludila.

Ah...znam da smo svi ljudi,al jgb ga!!
Sve dok se ja ne nađem u takvom poslu (a valjda neću),do onda ću komentirati.

E sad,moram malo spomenuti i ovu temu studentskih domova.
Pokušavam se upisati i u jedan dom koji mi je blizu faksa i to bi mi bilo vrlo praktično,naravno,a i financijski povoljno (iako baš i nemam želju biti opet u domu,bila sam 4 godine).
I znam da su mi šanse vrlo male jer u takvim domovima radi mito uz neka opće prihvaćena pravila upisa.
I sada,ovi štrajkovi.
Neka budu.Slažem se i podržavam ih.

Država nam govori neka se školujemo,neka se trudimo.
Meni se čini da se moramo samo užasno puno boriti jer nam država neće nikako pomoći.

Gradite nam,u ovom slučaju,studentske domove i pametnije ulažite u novu i obrazovaniju Hrvatsku mladež.

Hvala

=))





- 23:38 - Komentari (2) - Isprintaj - #


utorak, 27.05.2008.

Ode sve…Nema više,nema više naše birtije…I nema više naše srednje…

Da…još prije par dana sam sjedila u školskoj klupi i mislila kako će sve biti u redu.
Još sam prije par dana osjećala da postoji ono nešto za što se mogu primiti.
Osjećala sam…

A danas??
Danas se osjećam jadno…izgubljeno…izmučeno.
Teško mi je uopće zamisliti kako i gdje ću biti sljedećih mjeseci.Nije da nemam neke ciljeve,jednostavno nisam u ništa sigurna.Razmišljam o svemu što je bilo.Razmišljam o svim tim ljudima koji su gazili stepenicama mojeg srednjoškolskog života.
Razmišljam o svim velikim i malim problemima koje sam uvijek uzimala previše k srcu.
Ili možda i nisam…ne znam.Znam samo da sad osjećam golemu prazninu jer je to sve prošlo.I nemam nikakav osjećaj da će ikad više biti tako dobro,tako prokleto zajebano (oprostite) i veselo.

Hvala vam…bili ste mi sve na ovom svijetu…i uvijek ćete biti.
Moji dragi prijatelji koje poznajem cijeli život,moji prijatelji koje sam stekla kroz srednju školu…i svi oni koje sam upoznala po svakakvim mjestima…heh.
Želim vam reći koliko vas volim,koliko sam uz vas odrasla i sazrela.Koliko ste me razveseljavali,bedirali,živcirali,tješili,mučili,zezali…I da ne ispadne da je bilo više loših stvari nego dobrih…hvala vam što ste vjerno i s predanošću sudjelovali u mojem životu…na svakakve načine.

Ali,da ovaj post nebude tako tmuran i žalostan,moram reči da je bilo toliko toga kaj bih trebala spomenuti,ali jednostavno trenutno ne mogu,mozak blokira.
Moje curke iz razreda su čak najviše utjecale na moju psihu jer sam sa svakom od njih imala zasebne probleme,ali i lijepe trenutke.
Valerija,Ana,Katarina,Maja,Janja,Tamara,Ines,Jagoda,Ena,Kristina
,Katarina,Tanita,Marija,
Kristina,Manuela,Ana,Ana Marija,Antea,Ana Maria,Maja,Dunja,Tea,Emina.Ako sam nekoga izostavila,oprostite.

Moram spomenuti svoje vječne prijatelje,moje dečke.
Lulić,Tošo,Mrc,Šemso,Žuti,Šimac,Silver,Stjepan..ima njih joooš...

Uglavnom
Sve vas volim do kraja…dali ste mi sve kaj sam trebala…Dali ste sve kaj sam htjela…
Bili ste moja potpora,utjeha.Palili ste u meni onu malu iskru sreće…uvijek.
Ne mogu i neću nikad zaboraviti.Ne bojte se…svi ćete biti u mojem srcu…
Uvijek i svugdje…

Kamo me život vodi…ne znam.Kako će biti…ne znam.Tko će biti uz mene…ne znam.
Hoću li biti ona ista??Ne znam…potrudit ću se.
Ako počnem gubiti razum i dizati nos prema nebu,ljudi,spustite me dolje.


Sreća neka vas prati…neka vas nikad ništa ne slomi.Budite lijepi,pametni i mudri.
There is a fire in ur eyes…I hope u let it burn…

Svi ćemo jednom pronaći sreću…


Free Image Hosting at www.ImageShack.us


Mi kao kleopatre,osvojile 2. mjesto,heheh...

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

- 09:47 - Komentari (2) - Isprintaj - #


srijeda, 30.04.2008.

Malo mudrovanja...



Non quia difficilia sunt non audemus, sed quia non audemus difficilia sunt.
Nije da se ne usuđujemo jer je teško, već je teško jer se ne usuđujemo.


Nulla unda tam profunda quam amoris furibunda.
Nijedna voda nije tako duboka, kao što je luda ljubav.



Si vis amari, ama!
Ako želiš da te voli onda i ti voli!



Ut desint vires, tamen est laudanda voluntas.
Kad nedostaju snage, i želja je hvale vrijedna.


- 22:59 - Komentari (7) - Isprintaj - #


<< Arhiva >>